Jedno je sigurno: biti mlad danas je i lako i teško istovremeno. U svijetu prepunom tehnologije, informacijskih preobilja i nebrojenih mogućnosti, mladima se nude šanse o kojima prethodne generacije nisu mogle ni sanjati.
No, uz ove prilike dolaze i brojni izazovi, jer s više opcija dolazi i veća odgovornost te potencijalna nesigurnost u donošenju ispravnih odluka.Jedan od ključnih aspekata današnje situacije je postepeno smanjivanje srednjeg sloja. Nejednakosti se povećavaju, a bogatstvo se sve više koncentrira u rukama manjine.
Suočavamo se s pitanjem: možemo li napraviti taj dodatni korak koji će nas plasirati u razred najuspješnijih, ili ćemo zauvijek ostati niža srednja klasa? Jesmo li dovoljno kvalitetni? Hoćemo li putem biti žrtve okolnosti? Ta pitanja postaju sve teža i zahtijevaju ozbiljno promišljanje.Suočeni smo s inflacijom izbora i prilika. Koji posao izabrati? Kome povjeriti svoje godine mladosti da nas savjesno i odgovorno mentorira, a da pritom budemo sigurni da smo u pravim rukama? Mogućnosti su bezbrojne. Rad na daljinu, hibridni rad, selidba - svaka od odluka retroaktivno izaziva gorak okus u ustima zbog prevelike količine izbora. Čak i kada smo donijeli pravu odluku, sumnjamo da je pogrešna jer smo birali između desetak opcija.
Prema Schwartz (2004.), mladi se danas suočavaju s paradoksom izbora: umjesto da nam sloboda izbora donese sreću, ona nas često ostavlja nesigurnima i nezadovoljnima. Ljudi koji teže savršenstvu, tzv. maksimizeri, posebno su pogođeni ovim fenomenom. Maksimizeri se trude donijeti najbolju moguću odluku, što postaje gotovo nemoguće kada su suočeni s previše opcija. Posljedica je da, nakon što donesu odluku, često osjećaju kajanje i sumnju u ispravnost svog izbora.
Schwartz objašnjava da ovaj problem nije ograničen samo na izbor potrošačkih proizvoda, već se proteže na sve aspekte života, uključujući karijerne odluke, odabir partnera i životne stilove. Suvremeni svijet nam nudi bezbroj mogućnosti, ali s tim dolazi i teret donošenja odluke koja se čini optimalnom među mnogim dobrim opcijama.Knjiga također predlaže strategije kako se nositi s ovim fenomenom. Umjesto da težimo maksimalnom, trebali bismo se zadovoljiti dovoljno dobrim izborima. Schwartz sugerira da postavljanjem ograničenja na izbore koje razmatramo možemo povećati svoje zadovoljstvo i smanjiti stres. Ova ideja podsjeća nas na važnost balansiranja slobode i ograničenja u našem životu kako bismo postigli optimalno funkcioniranje i dobrobit.Međutim, kada se okrenemo pitanju "pravog puta" u životu, suočavamo se s dodatnim slojevima složenosti. Fakulteti su načelno dobra odluka koja neće odmoći na našem putu, ali jesu li nužni? Trebamo li studirati ili steći neku vještinu u ranoj dobi i kapitalizirati na njoj? Specijalizacija je bila poželjna u industrijsko doba, ali u digitalno doba izrazito je nepoželjna. Čovjek da bi uspio mora posjedovati široku lepezu vještina. Intuitivno bismo rekli da digitalno doba dehumanizira čovjeka, no zapravo ga vraća na tvorničke postavke - udaljava ga od specijalizacije i stvara od njega interdisciplinarnog radnika.
Ne trebamo plakati za specijalizacijom, koja je ionako za kukce, već trebamo osloboditi svoju kreativnu energiju.Spojimo sve ovo sa svakodnevnim dopaminskim injekcijama i dobijemo koktel ljubavi - binarnu emulziju koja nas može podići u nebesa ili poslati u depresivnu kolotečinu iz koje se mnogi mladi danas ne mogu izvući.
Govoreći iz osobnog iskustva, rekao bih da sam do sada kontinuirano donosio dobre odluke koje su se retroaktivno pokazale kao ispravne. Konstantno ulažem u sebe i trudim se pristupiti uspjehu na holistički način, no i dalje se svaki dan borim sa sobom. Samoregulacija, filozofiranje, racionaliziranje neefikasnosti - sve su to moji svakodnevni izazovi.I tu dolazimo do ključne točke: trebamo biti svoja najbolja investicija. Svaki dan boriti se za sebe i gledati na svoje odluke kroz prizmu toga bismo li se kladili na sebe. Ako odgovor nije potvrdan, vrijeme je za promjene.
Na koga ćete se kladiti i investirati ako ne možete ni na sebe?Ako je netko tko je sve radio "po knjizi" u borbi, e onda, dragi moji vršnjaci, svaka čast svima vama, onima koji ne posustaju i unatoč jasnim krivim odlukama. Vi ste okosnica i kamen temeljac budućeg društva.Što se tiče konkretnih savjeta o tome kako se nositi sa svakodnevnicom:
- Budite kontinuirani ispred svega. Svaki dan napravite mali ili veliki korak prema vašem cilju; bolje je biti spor i kontinuiran, nego brz i eksplozivan.
- Dopustite si biti lijeni nekada, u redu je sve. Percepcije savršeno strukturiranih radnih dana su lažne, nemojte nasjedati na lažne proroke. Svi smo ljudi, i neće uspjeh izostati ako odspavamo sat vremena taj dan ili nešto izvršimo dan kasnije.
- Vjerojatno niste podkapacitirani za vašu viziju. Dokaz da niste leži u tome što razmišljate o tome, što je znak emocionalne zrelosti i inteligencije.
- Smirite ego, niste najpametniji i ne morate uvijek izvući deblji kraj, ali nemojte ni misliti da trebate šutjeti. Ne šute ljudi jer imaju strah od iznošenja svog stava - nego 90% vremena samo nemaju ništa pametno za reći.Čudna vremena, nikad veće blagostanje i mogućnosti, a istovremeno, nikad više nezadovoljnih ljudi.Sretno svima na njihovom putu, znam da nije lako.Adrian
Literatura:
Schwartz, B. (2004). The Paradox of Choice: Why More Is Less. Harper Collins.
