Vijest: Predsjednik Donald Trump je objavio drugim zemljama svijeta carinske tarife odnosno namete za uvoz robe u SAD. Za Europu ovo znači 20% carine na većinu izvoza, osim na automobilsku te industriju aluminija i čelika za koju je carina čak 25%. To će utjecati na gotovo 70% cjelokupnog izvoza EU-a u SAD, vrijednog oko 380 milijardi eura. Nove tarife su na snazi od subote 5. travnja 2025.
Sigurno ti se danima vrte vijesti o izvoznim tarifama koje su Sjedinjene Američke Države nametnule Europi i ostalim zemljama svijeta. I dok postoje određene razlike među njima, globalno nema države koja je ostala pošteđena.
Poglavlje I: Zašto?
Kao prvo, ajmo razlučiti zašto se uopće Trump odlučio na carinski rat. Prema njegovim izjavama, SAD su bile ekonomski najsnažnije u periodu od 1870. – 1913. kada su uživale velike uvozne poreze od drugih zemalja i zato smatra da su carine najbolji ekonomski model za brzu revitalizaciju zemlje. Također, u narativu obrazloženja svoje odluke, Trumpova administracija često koristi rečenicu: „Odzvonilo je danima kada se Ameriku pljačkalo…“ što nadovezuje na, kako ih Trump tumači, nepravedne dogovore unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) gdje SAD ima prosječne carinske stope manje od ostalih zemalja. Za primjer, SAD nameću carinu od 2,5% na uvoz osobnih vozila, dok Europska unija 10%, Indija 70% i Kina 15% na isti proizvod.
Dodatno, Trump izdvaja da su nacionalne obrambene i vojne rezerve SAD-a trenutno ispod standarda zbog toga što su previše pomagale globalnim partnerima u njihovim obrambenim operacijama. (E sad jesu li pomagale ili zarađivale…) Trump smatra da će veće carine privući domaću proizvodnju natrag unutar granica SAD-a i da će dugoročno to rezultirati manjim troškovima za potrošače te stabilnijim javnim primanjima kao i otpornosti unutarnje ekonomije na globalne promijene. Međutim, zaboravlja protuargument da su američki deficiti posljedica prejakog dolara, neodrživih državnih rashoda i izbora Amerikanaca da će štedjeti, malo ulagati i puno trošiti. Oporezivanje svijeta neće obrnuti te trendove niti smanjiti domaće poreze u SAD-u. Dakako, carine neće biti ni blizu dovoljne da financiraju trenutnu američku vladu. Također, carine su daleko manje predvidljive od poreza na dohodak.
Činjenica da se cijeli ovaj potez odnosno potpisivanje dokumenta o carinama naziva „Dan slobode“ (eng. Liberation day) daje do znanja kako Bijela kuća želi prenijeti poruku nužne obrane svoje ekonomije. Ovako postavljen narativ američkom Kongresu i Senatu, koji mogu promijeniti Trumovu odluku, daje razlog da ne djeluju jer bi nadglasavanjem Trumpove odluke zapravo glasali protiv prosperiteta i sigurnosti zemlje. Odnosno, daje im jako malo prostora za manevar, kojeg će vjerojatno iskoristiti za svoje najbliže partnere poput Kanade i Meksika.
SAD su već desetljećima u bilateralnim trgovinskim sporazumima koje Trump silno želi izmijeniti. Također, njegova retorika podizanja proizvodnje i investicijskog kapitala počiva u privlačenju vanjskog kapitala umjesto unutarnjeg. Za kontekst, Amerikanci visoke pa i srednje kupovne moći već godinama pokazuju pad trenda ulaganja i sve veće trošenje u vidu dnevnog konzumerizma te gomilanja profita na bankovnim računima. I dok bi se mogao više posvetiti otključavaju potencijala onog kapitala koji već je u posjedu američkog gospodarstva i potrošača, Trump se ipak odlučio na globalno miješanje karata.
Poglavlje II: Prve šok reakcije
Međutim, ima li ovakav apokaliptični pristup uopće pozitivan efekt na američku ekonomiju? Ovo zapravo čini glas razuma u državama svijeta koje sada planiraju svoje odgovore. Jer ako SAD računa da će izvoz prema Americi ostati jednak kao i do sada, ali da će od njega ubirati znatno veće prihode kroz novo najavljene carine, to je utopija. Pa tko je lud da trgovinu zadrži jednakom po 25% gorim uvjetima? Logično je za pretpostaviti da će eksportni lanac prema SAD-u smanjiti svoj obujam ili će se odvagati po principu klackalice s 25%-tnim povećanjem prihoda na nekoj drugoj strani. Ok, za neke zemlje to nije 25%, ali za Europu je. Kako god bilo, računica nema baš smisla.
Ekonomske predikcije su da će ovaj potez koštati američke potrošače jer će uzrokovati povećanje maloprodajnih cijena (što zbog toga jer će druge zemlje također nabiti carine Americi, a što zbog toga jer će na američkom tržištu biti smanjen volumen određenih proizvoda pa će se morati pronaći načina da se nadoknadi profit po jedinici). Zbog ovog efekta, javnost SAD-a sve manje odobrava odluke Bijele kuće. Anketa javnog mijenja iz ožujka 2025. pokazala je neslaganje više od 50% birača s Trumpovom tarifnom strategijom. A ne pomaže ni to što su američka tržišta pala odmah nakon Trumpove objave i dionice izgubile bilijune tržišne vrijednosti. Glavni ekonomist JPMorgan-a Chasea Bruce Kasman upozorio je da će izgledi za globalnu recesiju u sljedećoj godini porasti na 60 posto ako Trumpove carine ostanu na snazi.
Poglavlje III: Mamac za nadmudrivanje
Je li ovo crvena haringa? Mnogi smatraju da je ovaj radikalan potez visokih tarifa zapravo stvaranje prostora za pregovore o postojećim sporazumima i dogovaranje boljih uvjeta za američku trgovinu. To daje naslutiti i status Trumpovog sina koji je na dan objave carina napisao: „Ne bih želio biti zadnja zemlja koja pokušava pregovarati o trgovinskom sporazumu s @realDonaldTrumpom. Pobijedit će onaj koji prvi pregovara — posljednji će apsolutno izgubiti. Gledao sam ovaj film cijeli život“. A možda najveći signal je intervju kojeg je Elon Musk dao na isti dan kada su nove carine stupile na snagu: „Na kraju dana, nadam se da je jasno da bi i Europa i SAD, po mom mišljenju, trebale idealno prijeći na situaciju nulte carine, učinkovito stvarajući zonu slobodne trgovine“. U esenciji princip je jednostavan, ako Amerika nametne izuzetno loše uvijete, ostale države će biti spremnije za pregovore novih sporazuma s boljim uvjetima za SAD u odnosu na trenutne. Pa se politolozi i ekonomski analitičari pitaju, je li ovo sve samo jedna odvažna pregovaračka metoda? Ako jest, mogla bi čak upaliti.
Uzmimo primjer Europe. Dok se građani pribojavaju povećanja cijena, a kompanije su strahu od recesije, Europski čelnici dobro promišljanju što im je sljedeći korak. Mnoge zemlje već istražuju nove bilateralne trgovinske sporazume ili ispituju kako proširiti regionalne trgovinske blokove. Ali dosta je ekonomskih stručnjaka rezervirano po pitanju novih globalnih partnerstava, prije svega zbog nacionalne protekcionističke politike i nepovjerenja koje se opetovano pokazuju. Možda najbolji recentni primjer je ponašanje zemalja u početku krize uzrokovane pandemijom koronavirusa. Vlade se jednostavno ne ujedinjuju lako, pa čak ni kada su suočene sa zajedničkom prijetnjom. Europa će morati zadržati dah još neko vrijeme da vidi hoće li na takozvani „nišan za odmazdu“ zapravo staviti banke i tehnologije ili će se Bruxelles držati najavljenih Harley-Davidson motora i burbona.
Poglavlje IV: Europski nišan odmazde
Trenutno se u javnosti komunicira kako EU planira osmisliti proces u dvije faze. Prva faza započet će sredinom travnja kada stupe na snagu već najavljene protumjere za Trumpove carine na čelik i aluminij. A druga faza odmazde, protiv tarife od 25 posto za automobile i ukupne carine od 20 posto, doći će kasnije. Ostaje za vidjeti kada će i što doći u to „kasnije“. Države članice EU svakako imaju različite interese i pritisak za dogovor s Amerikom. Jedna Irska koja 1/3 svog ukupnog izvoza bazira na suradnji sa SAD-om ima potpuno drugačiji pogled na situaciju od Hrvatske koja svega 3,3% svoje vrijednosti izvoza ostvaruje prema SAD-u. Naravno, treba razumijete i da za neke industrije ili industrije u nekim manjim zemljama trgovina s SAD-om znači make it or brake it moment. Recimo hrvatska industrija za municiju i vojnu opremu je prilično ovisna o Americi kao svom primarnom izvoznom tržištu odnosno svom najvećem kupcu. Također, ne treba zanemariti političke afinitete pojedinačnih lidera. Recimo talijanska premijerka Meloni, ujedno i jedina čelnica EU države koja je prisustvovala Trumpovoj inauguraciji, već komunicira kako ne podržava nikakvu ideju uzvraćanja carina prema SAD-u. Taj blok podržavatelja bi se lako mogao proširiti na recimo tradicionalne Trumpove prijatelje poput Viktora Orbana ili recima čak na ukrajinskog predsjednika Zelenskog koji uvelike ovisi o potezima Amerike ako žele postići primirje na svojoj ukrajinskoj granici. Geopolitika, a još više geopolitički poredak uvijek daje spicy začin u gulaš međunarodnih pregovora i diplomacije. Makar, u ovom slučaju, diplomaciju smo bacili kroz prozor, a ostaje nam da dražimo nepce intenzivnim okusima.
I dok su neke zemlje poput Kine već požurile dati odgovor na Trumpov potez svojim kontra carinama, izgledno je da će tradicionalno tromi i spori proces donošenja odluke u Europi zapravo biti bolji pristup. Kada se malo prašina slegne, puno trezvenije će čelnici moći donijeti odluku. Za primjer, možda se Europa odluči za povijesno zaduživanje na tržištu i usmjeri značajna ulaganja u revitalizaciju vlastite proizvodnje kao i inovacije te alternativna rješenja za dobra koja smo dosad uvozili iz SAD-a. Ovo bi dugoročno imalo velikog smisla jer bi Europu učinilo samodostatnom, ekonomski i sigurnosno snažnijom, da ne kažemo al pari s jednom ekonomijom poput američke. Možda ovaj inicijalni šok ustvari ispadne najbolji poticaj za prosperitet europskog jedinstvenog tržišta.
Trump, u tom kontekstu promišljanja, ispada Golijat kojega će Europa pobijediti svojim dovitljivim Davidovskim ekonomskim potezima. Ili, ako Trump uspješno senzibilizira zemlje ostatka svijeta na pogodnije trgovinske dogovore sa SAD-om, onda se uistinu može nazvati globalnim Davidom koji je uspješno pobijedio Golijata etabliranog reguliranog i ustaljenog svjetskog trgovinskog poretka.
Poglavlje V: Tko ima veća ***a?
Možda Europa nije poznata po svojoj hrabrosti na odvažne poteze, ali sad bi bilo vrijeme za jedan. Trump je takav po prirodi i učenju iz iskustva. Kad je tijekom svog prvog mandata uveo ograničenja useljavanja i putovanja, gotovo ni jedna zemlja nije započela recipročne poteze protiv američkih putnika. Njegovo priznanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela nije zapalilo Bliski istok. Njegova odluka da napusti iranski nuklearni sporazum nije potaknula Teheran da odmah napravi bombu. Sve te i druge odluke imale su troškove, naravno, uključujući gubitak povjerenja između SAD-a i njegovih partnera. A posljedice takvih poteza ponekad nisu jasne sve do godina kasnije. Ali lekcija koju je Trump, čini se, naučio jest da se može izvući s testiranjem, čak i uništavanjem sustava.
U konačnici, sve ove mjere i potezi imaju za cilj jednu stvar, da SAD sjedne za pregovarački stol. I hoće li onda Trump dobiti što je htio? Ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno:
Trump je prevrnuo geopolitičku šahovsku ploču, a Europa ima jedinstvenu priliku odlučiti s kojom figurom će započeti potez. Možda ju opet pojedu jači pijuni, a možda ako ovaj puta odigra partiju mudrije, Europa zada šah mat svom protivniku i zauzme mjesto globalnog pobjednika.
D.
P.S. Jako je zanimljivo vidjeti makroekonomske projekcije ovih carinskih previranja i općenito Trumpove nepredvidive politike, ali to ostavljam kolegama iz macroinvest skupine da proučavaju. Hrvatska kao zemlja također ima jako zanimljivu trgovinsku karticu s SAD-om pa možda i to obradimo u nekom idućem članku.
Literatura:
2. https://www.politico.eu/article/musk-hopes-us-eu-get-to-zero-tariff-situation/
8. https://www.nytimes.com/2025/04/06/world/europe/trade-trump-tariffs-brexit.html
9. https://www.politico.com/news/magazine/2025/04/05/compass-trump-tariffs-00273410
