Hoće li džepni Černobil biti rješenje za jeftiniju struju? Borba za energiju u Europi, gura politiku do nuklearnih odluka
Usred hitne potrebe za dekarbonizacijom, Europska unija poduzela je odvažne korake za promicanje nuklearne energije. Godine 2022., EU je nuklearnu energiju formalno klasificirala kao "prijelazno" zeleno ulaganje unutar svoje Taksonomije za održivo financiranje - odluka koja ima za cilj usmjeriti sredstva prema nuklearnim projektima. Ova klasifikacija priznaje nisku razinu emisije stakleničkih plinova iz nuklearne energije, čineći je ključnim alatom za postizanje ciljeva nulte neto emisije do 2050. godine.
Francuska, koja se već dugo oslanja na nuklearnu energiju za više od 70% svoje električne energije, predvodila je ovu promjenu. Hrvatska je stala na stranu uz Francusku, svjesna uloge nuklearne elektrane Krško koja značajno pridonosi energetskim rezervama Slovenije i Hrvatske. Druge zemlje, uključujući Poljsku i Češku, vide nuklearnu energiju kao ključnu za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i ruskom plinu. U međuvremenu, Njemačka i Austrija snažno se protive nuklearnoj energiji, pozivajući se na probleme s upravljanjem otpadom, sigurnosne rizike i visoke troškove.
Dakako, u posljednjih nekoliko godina nuklearna energija ponovno se nametnula kao ključna komponenta energetske strategije Europe, vođena dvostrukim imperativima klimatske akcije i energetske sigurnosti. Kroz EURATOM (Europska zajednica za atomsku energiju), EU financira istraživanja i razvoj naprednih nuklearnih tehnologija, uključujući SMR-ove.
Nedavne odluke EU-a, poput uvrštavanja nuklearne energije u taksonomiju održivih izvora energije, odražavaju značajnu promjenu. Ipak, ovo oživljavanje ostaje duboko polarizirajuće, s državama podijeljenima oko njezine uloge u budućnosti Europe.
Pristaše tvrde da nuklearna energija donosi:
Energetsku sigurnost: Za razliku od povremenih obnovljivih izvora poput vjetra i sunca, nuklearne elektrane proizvode stabilnu, pouzdanu energiju.
Dekarbonizaciju: Nuklearna energija ne emitira CO₂ tijekom rada, što je ključno za postizanje klimatskih ciljeva.
Ekonomski rast: Širenje nuklearnog sektora otvara radna mjesta u izgradnji, radu i istraživanju.
Protivnici, međutim, ističu:
Zbrinjavanje otpada: Upravljanje radioaktivnim otpadom ostaje neriješen problem, s rizicima za okoliš i sigurnost.
Visoke troškove: Nuklearne elektrane zahtijevaju milijarde ulaganja unaprijed i godine gradnje.
Sigurnosne brige: Velike nesreće poput Černobila i Fukushime i dalje snažno utječu na javno mišljenje.
Europski naglasak na nuklearnoj energiji također je izravan odgovor na geopolitičke ranjivosti otkrivene ratom u Ukrajini. Ovisnost EU-a o ruskom plinu ukazala je na krhkost opskrbnih lanaca fosilnim gorivima i ubrzala potragu za alternativama. Nuklearna energija, sa svojom sposobnošću smanjenja ovisnosti o uvoznim gorivima, postala je temelj ove nove strategije.
Posebno obećavajući su mali modularni reaktori (SMR-ovi). Ovi kompaktni nuklearni reaktori, koji se mogu masovno proizvoditi, nude skalabilnu i potencijalno sigurniju alternativu tradicionalnim reaktorima. Europska komisija je također izradila smjernice o korištenju SMR-ova, ističući njihovu ulogu u energetskoj tranziciji. Osnovane su i inicijative poput Europskog saveza za čistu energiju (European Clean Energy Alliance) kako bi se ubrzala industrijska primjena SMR-ova.
Zemlje poput Poljske, Švedske, Rumunjske i Estonije planiraju prve instalacije SMR-ova. Ipak, izazovi ostaju, uključujući regulatorne prepreke, skepticizam javnosti i neispitanu primjenu u velikim razmjerima. Čak ni svi donositelji odluka nisu uvjereni u ispravnost ulaganja u nuklearnu energiju. Recimo Njemačka je u vrijeme Angele Merkel odlučila zatvoriti sve svoje nuklearke, a zadnja je ključ u bravu stavila tek 2023. godine. Njemačka sada snažno nastavlja narativ protiv nuklearnog i potvrđuje kako neće investirati u postavljanje niti jednog novog postrojenja.
Hold up, hold up...kaj su mali modularni reaktori?
Mali modularni reaktori (SMR-ovi) su kompaktne nuklearne elektrane dizajnirane da budu sigurnije, skalabilnije i pristupačnije od tradicionalnih velikih reaktora. Njihov cilj je omogućiti bržu i širu primjenu nuklearne energije za potrebe poput proizvodnje električne energije, industrijske topline i desalinizacije vode.
SMR-ovi rade na istim principima kao i veliki nuklearni reaktori, koristeći nuklearnu fisiju za proizvodnju topline, koja zatim pokreće turbine za stvaranje električne energije. Ključna razlika leži u njihovim karakteristikama:
Kapacitet SMR-ova obično iznosi 50-300 megavata (MW) po jedinici, dok veliki reaktori dosežu preko 1.000 MW.
SMR-ovi se mogu proizvoditi u tvornicama i transportirati do lokacije za bržu i jeftiniju izgradnju.
Ako se pitaš tko proizvodi takve strojeve, odgovor bi te mogao iznenaditi. Jedan od vodećih proizvođača u Europi, poznat po SMR projektu podržanom od strane britanske vlade je Rolls Royce. Prva tvrtka koja je dobila odobrenje za dizajn SMR-a od američkog regulatora je NuScale Power. Još nekoliko primjera proizvođača su: EDF (Francuska), GE Hitachi Nuclear Energy i Westinghouse.
Inače, trenutno ima 103 aktivne nuklearke u Europi koje zapošljavaju oko milijun ljudi. Ovdje je i dosta zgodna geografska mapa tih postrojenja: https://www.nucleareurope.eu/facts-figures/nuclear_facilities/ .
Kako zapravo izgleda nuklearna budućnost?
Utopijska vizija da svaki grad ima vlastiti SMR uključuje lokalnu proizvodnju energije, industrijski razvoj i dekarbonizaciju. Gradovi bi postali energetski neovisni, smanjujući oslanjanje na udaljene elektrane i osjetljive opskrbne mreže. SMR-ovi bi podržali industrijske sektore kojima je potrebna konstantna toplinska energija, a zamjena fosilnih goriva u industriji i energetici doprinijela bi klimatskim ciljevima zajednice.
Revitalizacija nuklearnog sektora u Europi zahtijeva velike promjene. Nužna su znatna ulaganja u infrastrukturu kroz modernizaciju zastarjelih nuklearnih postrojenja i izgradnju novih kako bi se zadovoljila rastuća potražnja. Zatim je potrebno pojednostavljenje postupaka licenciranja za SMR-ove i velike reaktore uz osiguravanje visokih sigurnosnih standarda. Također se javlja potreba za suradnjom preko granica za dijeljenje tehnološkog znanja i učinkovito upravljanje nuklearnim otpadom. U konačnici, rješavanje zabrinutosti građana ostaje najzahtjevniji izazov.
Za građane, obećanje nuklearne energije leži u nižim troškovima energije, većoj energetskoj neovisnosti i napretku prema klimatskim ciljevima. Neke projekcije pokazuju moguću uštedu od 20-30% u odnosu na sadašnje troškove električne energije po kućanstvu, dok za industrijsku proizvodnju se uštede predviđaju i do 40%. Međutim, rizici poput nesreća, povećanja poreza zbog skupih građevinskih projekata i neriješenog pitanja odlaganja otpada ne smiju se zanemariti. Više lokacija potencijalnih opasnosti logično povećavaju opasnost za građane. Također, valja uzeti u obzir da se nuklearne elektrane grade 10 do 15 godina prije nego ostvare navedene dobitke, dok je za male modularne reaktore vremenski period instalacije 5-7 godina. Stoga se postavlja pitanje: Možemo li si priuštiti oslanjanje na tehnologiju koja obećava toliko, a dolazi s tako velikim rizicima?
D.
Izvori:
https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/speech_24_1624
https://www.iaea.org/topics/small-modular-reactors
https://www.oecd-nea.org/jcms/pl_57979/small-modular-reactors-challenges-and-opportunities
https://www.enerdata.net/estore/energy-market/croatia/
https://www.europarl.europa.eu/factsheets/en/sheet/62/nuclear-energy
https://energy.ec.europa.eu/topics/nuclear-energy_en
