Za razliku od dosadašnjih članaka, ovaj nema nikakve veze s analizama, podacima, interpretacijom različitih izvora ili prenošenjem bilo kakvog formalnog znanja. Cilj ovog članka je ukratko prenijeti moje osobne dojmove o tome kako je studirati remote, odnosno kako je raditi puno radno vrijeme od prve godine studija i ne ići na predavanja. Kao i sve ostalo u životu, ima svoje prednosti i mane, pa ako vas zanima kako je meni to izgledalo iz prve ruke, nastavite čitati.

Sve je započelo krajem srednje škole kad su se svi moji prijatelji pripremali za maturu kako bi mogli upisati fakultete koje su željeli. Vođen tim primjerom, odlučio sam napraviti odgovoran korak i početi konobariti – as one does. To je bio trenutak kada sam prvi put osjetio kako je zarađivati vlastiti novac i, naravno, svidjelo mi se. Mature su prošle relativno dobro, upisao sam fakultet koji sam želio te je studij započeo. Nisam prestao raditi, nego sam povremeno mijenjao poslove u ugostiteljstvu. S obzirom na to da sam upisao izvanredno, predavanja su bila navečer pa sam došao na pokoje predavanje tijekom tjedna. Što sam više predavanja odslušao, to sam više shvaćao koliko je put za završetak fakulteta zapravo dug (upisao sam 5+0 studij) te mi je motivacija padala sve do trenutka dok nisam odlučio odustati od fakulteta.

U tom trenutku sam u glavi vagao ovako: trenutno radim nekakav posao i zarađujem vlastiti novac te sam mogao relativno brzo mijenjati poslove. To znači da, ako posvetim više energije tome, ne moram čekati pet godina za kraj fakulteta da bih se počeo probijati u nekoj industriji. To je vodilo odustajanju od faksa i početku godine dana hustle mentaliteta gdje sam promijenio nekoliko poslova poput konobarenja, recepcije itd. Nakon godinu dana sam shvatio da je plafon s takvim poslovima relativno nisko u većini slučajeva i da vjerojatno ideja hustle mentaliteta nije za mene jer nisam znao gdje vodi. Spletom okolnosti odlučio sam se ponovno vratiti na faks jer sam ipak htio taj plafon dići malo više i imati formalno obrazovanje, no i dalje mi se sviđala ideja zarađivanja vlastitog novca pa sam odlučio ostati raditi uz studiranje.

U tom trenutku sam prestao konobariti i htio se prebaciti “u struku” pa sam počeo raditi u jednoj firmi razne administrativne poslove. Za moje studiranje to je značilo da se nisam pojavljivao na predavanjima često tijekom prve godine, ali bih tu i tamo došao na poneko. Na kolokvije također u pravilu nisam išao te bih većinu kolegija polagao putem ispitnih rokova – zašto lakše kad može teže? Daljnjih godina sam se počeo baviti drugim projektima i poslovima kojima sam se više posvetio, što je značilo da sam prestao dolaziti na predavanja u potpunosti te sam polagao kolegije isključivo putem ispitnih rokova. To je značilo da sam svaki kolegij morao naučiti u potpunosti sam pomoću materijala koji su bili dostupni i to u slobodno vrijeme koje sam imao od posla. Da vas ne lažem, većinu toga sam polagao kampanjski, što znači da bih uzeo godišnji ili radio manje sati par tjedana prije rokova i većinu tog vremena proveo na učenje za rokove. Ovo je značilo da sam trebao naučiti u 2-3 tjedna sve ono što su ostali studenti učili pomalo cijeli semestar. To često nije ispadalo najbolje jer sam trebao upiti veliku količinu novih informacija u kratkom vremenu te se nerijetko događalo da bih mentalno izgorio i posljedično pao dio ispita koje sam planirao položiti te odužio studij.

Razvio sam love-hate odnos prema kolegijima gdje sam ih vrlo brzo dijelio na one koji me zanimaju i na one koji me ne zanimaju. One koji su me zanimali sam prolazio na vrijeme, ali sam se patio s onima koji me nisu zanimali jer mi je uvijek bilo lakše okrenuti se zadacima na poslu. Posao mi je bio svojevrstan backup kojim sam si mogao pravdati zašto nisam učio i položio neki ispit – “ma kaj će mi to, to ne koristim”. To me dovelo do dva problema: prvi je taj što sam kolegije koji mi se na prvu nisu svidjeli skoro instantno prekrižio u glavi i nisam se potrudio naučiti iz njih korisne stvari koje se nude, dok je drugi taj što sam neke kolegije koji su me zanimali dosta površno prolazio jer nisam mislio da je baš svaki dio gradiva bitan. Prije koju godinu bih se zakleo da je ovo bio dobar način jer sam bio uvjeren da sam sposoban odmjeriti što mi je korisno, a što nije. Danas nisam baš toliko uvjeren.

Za razliku od početka studija, s vremenom sam prešao dublje u struku i ne radim više po kafićima, hotelima i sličnim mjestima već sam došao do industrije koja mi je interesantna te poslovi kojima se bavim nose više odgovornosti i zahtijevaju više znanja i kritičkog razmišljanja. Ovo je imalo jednu zanimljivu nuspojavu, a to je da primjećujem koliko mi znanja fali u određenim aspektima. Kad mi se pojavi neka rupa u znanju, točno se znam prisjetiti kolegija gdje se to gradivo obrađivalo i psujem si u bradu zašto se nisam tome posvetio više. Stvari koje sam tada mislio da neće biti korisne naglo su postale korisne, samo što tada nisam mogao zamisliti na koji način. Još jedna nuspojava ovog prioritiziranja posla naspram fakulteta je ta što nisam položio sve ispite kad sam htio te će mi studiranje umjesto pet godina trajati sedam – mislim da ne moram objašnjavati je li ovo dobro ili loše.

No, nije svaka stvar kod studiranja remote negativna. Imao sam priliku raditi na različitim projektima u različitim firmama koje su zahtijevale prilagodbu, savladavanje novih vještina i stjecanje novih znanja. Također, dosadašnje radno iskustvo mi je pokazalo da se uspjeh na poslu vrednuje drugačije nego na fakultetu. Na fakultetu se gradivo nauči, izvježba i onda se taj skup znanja dokazuje na ispitu – replicira u jednu ruku. Takva replikacija je nešto s čim sam se rijetko susreo na poslu jer je većina zadataka koje sam imao podrazumijevala rješavanje određenog problema bez unaprijed zadanog rješenja kojeg je moguće replicirati. Trebao sam koristiti dosad stečeno znanje u nekom specifičnom kontekstu na kreativan način. Ovo je nešto što mi se oduvijek sviđalo jer sam volio raditi stvari na svoju ruku te me s vremenom naučilo kako da pristupam raznom setu problema s kojima se suočavam na koristan način, neovisno o tome kakvi problemi bili u pitanju. Još jedna neočekivana nuspojava je ta što sam s vremenom navikao imati nekoliko odgovornosti u isto vrijeme koje sve zahtijevaju određenu dozu pažnje. Ovo me pasivno natjeralo da počnem organizirati vrijeme bolje tako da se stignem pozabaviti svime što sam zacrtao. To mi je s vremenom promijenilo preferirane načine provođenja slobodnog vremena. Vrijeme koje sam prije trošio na igranje igrica ili sličnih stvari mi se počelo činiti beskorisno jer se ne osjećam da mi poboljšava neki aspekt života. To je nadalje rezultiralo time da sam počeo tražiti načine kako da iskoristim slobodno vrijeme za unapređivanje nekog dijela života. Shvatio sam da je vrijeme jako oskudna stvar i nije mi toliko svejedno kako ga trošim. Zvučat će kontradiktorno na prvu, ali ovakav način mi je također omogućio da lakše prihvatim dodatne zadatke ili aktivnosti jer mi se ne čini toliko teško ubaciti još jednu dodatnu stvar u raspored kad ih već imam nekoliko. Puno mi je teže bilo uklopiti nešto novo dok sam imao više slobodnog vremena jer se činilo kao velika promjena. Razvio sam bolje razumijevanje koliko je vremena i truda potrebno da se bilo kakav projekt napravi kvalitetno te sam postao svjestan da nikad ništa neće ići po točno zacrtanom planu i da se moram pripremiti na neočekivane ishode. Osim određenog skillseta kojeg sam dobio zbog istovremenog studiranja i rada, mislim da je mentalna prilagodba koja se dogodila pasivno možda najveća pozitivna stvar.

Moji roditelji bi to nazvali odrastanje.