Projekt KUT je kamen temeljac Udruge, a prvi kamen smo čvrsto postavili 15. veljače 2024., a kada kažem čvrsto – onda to mislim u svakom smislu te riječi jer nam je prvi gost bio - ni manje, ni više nego gospodin Andrej Grubišić. Ionako smo tek krenuli graditi naš brend te smo udrugu službeno osnovali tek prije dva tjedna, gospodin Grubišić je bez puno razmišljanja procijenio da će podržati našu inicijativu. Osim što se odazvao na naš poziv, družio se s nama preko četiri sata i nije želio otići dok nije odgovorio na sva naša pitanja, i stvarno je tako bilo. Večer je bila za pamćenje, a fraza koju smo koristili kada smo si međusobno retroaktivno iznosili dojmove je „mentalna higijena.“ Ovaj članak je napisan mjesec dana nakon događaja s ciljem prenošenja trajnih koncepata koje mi je gospodin Grubišić prenio. Vidimo se u nastavku članka.
Razgovor je započeo tako što sam zamolio gospodina Grubišića da nam ispriča svoj put prema poduzetništvu. Zašto mi je ovo pitanje bilo bitno? Volim filozofirati o svemu, a poduzetništvo nije izuzetak. Naime, pokušao sam dokučiti je li poduzetništvo nešto što se pronađe jer je vaš susret zapisan u vremenu, ili je poduzetništvo nešto što moraš pronaći samostalno kroz serije mukotrpnih ponavljanja? Odgovor gospodina Grubišića mi je bio u najmanju ruku zanimljiv – rekao je kako je on oduvijek znao da će biti poduzetnik i kako je svaki njegov korporativni posao bio samo instrument s pomoću kojega će jednoga dana doći do svog cilja – do poduzetništva. Snažna poruka, barem sam je ja tako shvatio. Većina ljudi danas sanja velike snove, ali su mišljenja da će doći do svog sna ako o njemu više razmišljaju, ako još koji puta ispričaju svojim prijateljima koji je njihov plan i da je samo pitanje vremena kada će se njihov san materijalizirati. Je li to stvarno tako? Postoje svakakvi kronični sindromi, kronična nesanica, kronični gastritis, kronična lumboishialgija, a možda najdominantniji, kronično ne izvršavanje – plegija djelovanja. Stanje prekomjernog sanjarenja u kojemu izgubimo hvat nad realnošću i uvjerimo se da idemo u određenom smjeru, a da nas pri tome nitko drugi ne razumije osim nas samih. Istina je najčešće udaljenija od puta Osijek-Split autocestom. Postanemo putnici bez cilja, sporedni likovi u vlastitom životu, a kada se kasnije nasilno susretnemo s istinom, postanemo ogorčeni i ljuti na sustav koji nam nije ništa skrivio. Kako ovo spriječiti? Prvo izvrši ono što sanjaš, a onda pričaj, a interpretaciju svog puta prepusti gledateljima.
Nadalje, rasprava o poduzetništvu se nastavila. Gospodin Grubišić je spomenuo kako je samostalno krenuo raditi svoj konzultantski posao, a prvog partnera je pronašao putem kada je predložio svom tadašnjem kolegi da mu pomogne u jednom projektu. Tek nakon što je njegov kolega vidio kako postoji tržišna potreba za ovom uslugom mu se pridružio. Zašto mu se odmah nije pridružio na puno radno vrijeme? Obitelj, kredit itd. Što sam naučio iz ovoga? Partneri u poduzetništvu su 80% jednadžbe, ovo govorim iz osobnog i promatračkog iskustva. Isto tako, u poduzetništvu smo prepušteni sami sebi. Nemamo publiku, većinu vremena u počecima neće biti nikoga da nam plješće na svaki naš korak. Preuzmi inicijativu i ako vjeruješ u nešto i ne nađeš partnera u početku, nastavi sam, imaš svoju viziju. Kada primjerom pokažeš zašto si tu gdje jesi i probudiš interes promatrača, doći će i partneri. Gledaj to s vedrije strane, više equitya za tebe.
Naravno, dotaknuli smo se libertarijanac i konzervativaca. Za one koje nisu znali razliku, u ekonomskom smislu ne postoji previše razlika. Međutim, svjetonazorno konzervativci vjeruju u određene trajne istine. Obitelj, zajednicu i odgovornosti pojedinca u zajednici. Nakon ovoga, odnosno sljedeća 3 sata nastavili smo komentirati kako zdravo razumski pristupiti ekonomskim problemima s tržišnim razmišljanjem. Zanimljiv mi je bio prijedlog gospodina Grubišića kako tržištu dati više prostora u Hrvatskoj. Jedan od prijedloga je bio smanjenje udjela državne potrošnje u BDP, ništa radikalno, 0,5% godišnje sljedećih 20 godina. Osobno bilo je osvježavajuće čuti konkretan prijedlog jer danas nažalost puno ljudi propagira razne stavove bez realnih prijedloga. Gospodin Grubišić definitivno ne spada u ovu kategoriju. Također, jako mi se svidjela teza o velikim korporacijama. Propagira se kako one guše i ograničavaju ekonomski razvoj tako što onemogućuju konkurenciju. Međutim, velike korporacije nisu problem, osim ako oni zbog svoje veličine ne dobiju arbitražnu prednost zbog utjecanja na zakonodavnu i izvršnu vlast što ih posljedično stavlja u bolju poziciju i istiskuje konkurenciju. U suprotnom, velike korporacije su topovsko meso za male i agilne startupove današnjice.
Ako ste došli do ovdje, hvala vam što ste pročitali prvi Projekt KUT osvrt. Bit će ih još puno više u budućnosti.
Do sljedećeg puta, budite izvrsni.
Adrian
#ProjektKUT #UdrugaInicijativa #AndrejGrubišić #PoduzetništvoPutovanje #MentalnaHigijena
#SnoviIUspjeh #PlegijaDjelovanja #IzvršiPaPričaj #PartnerstvoUPoduzetništvu
#SamostalniPut #LibertarijanciVsKonzervativci #TržišnaEkonomija #SmanjenjeDržavnePotrošnje
#KorporacijeIKonkurencija #StartupoviProtivKorporacija #BudućnostPoduzetništva #InovacijaIKreativnost #EkonomskiRazvoj #OdgovornostZajednice #BudiIzvrstan
