Uvod
Dragi čitatelji KUT-a, ionako ovo nije moja domicilna kategorija, sadržaja mi ne nedostaje za jedan kratki osvrt. Štoviše, s izlaskom nove verzije ChatGPT-a, članci sa stručnim pregledom postaju sve manje impresivni. U svijetu kojemu će svaki tekstualni rad pojedinca biti irelevantan (manje impresivan), jedini što nam preostaje je stav. Imamo sebe, svoje razmišljanje, priče i metafore. Stoga, neka moji članci u kategoriji poduzetništvo budu jedan veliki dnevnik mog odnosa i pristupa poduzetništvu.
Anegdota 1.
Često (bez prestanka) pričam s kolegama o tome kako ćemo jednog dana, možda danas - možda sutra, biti poduzetnici. Daleko smo od točke želimo li ustvari biti poduzetnici ili ne, odgovor je nedvosmisleno - da, i to onako ono prirodno "da", bez razmišljanja. Kao da te netko pita hoćeš li vode kada si žedan. Igramo se s idejama i raznim fiktivnim scenarijima, sanjarimo - živimo u budućnosti, u nekom fiktivnom svijetu s pomoću kojega si punimo baterije kako bismo preživjeli svakodnevicu. Što se tiče naših primanja, pratili smo pravila, obrazovali se i žrtvovali velike količine slobodnog vremena u svrhe osobnog razvoja. Nismo prepustili svoje živote slučaju, nego smo ih ukrotili i učinili savršenim instrumentom uspjeha. Imajući na umu sve ovo, 99% ljudi bi nam reklo da nismo normalni, pratili smo pravila kako bismo bili savršeni dijelovi sustava, a sada želimo u džunglu tržišta i poduzetništva? Odgovor je opet - nedvosmisleno da. Zapravo, svi s kojima sam pričao su spremni raditi za 50% svoje sadašnje plaće, ako bi to značilo da rade za sebe.
Anegdota 2.
U sklopu projekta Marketing Enigma na EFZG-u, pozvali su me studenti na 1 na 1 razgovor s gospodinom Kristijanom Matijaševićem (Bivši direktor marketinga Coca-Cole u CEE regiji). Razgovor je bio osvježavajuć, ali želim se fokusirati na jedan trenutak u kojemu sam shvatio da je revolucija hrvatskog uma ispred nas. Naime, okrenuo sam se prema publici od cca. 150 studenata i pitao ih: "Tko od vas nakon završetka fakulteta želi biti poduzetnik, a tko želi posao." Preko 70% dvorane je reklo kako žele i planiraju biti poduzetnici. Što nam ovo govori? Mladi ljudi su svjesni prilika oko sebe, svjesni su svoje vrijednosti i znaju da mogu. Ovo je ostavilo duboki utisak na mene i naoružalo me nadom za budućnost hrvatskog društva. Nešto se u pozadini kuha, a to je dolazak tržišta i osobne odgovornosti.
Do sljedećeg puta,
Adrian
#tržište #poduzetništvo #uspjeh #studenti #mladi #akademski #adrianpoznic #budućnost #hrvatska #evolucija #revolucija #zdravo #razmišljanje
