Nepalac, prijetnja ili dečko iz kvarta?

Hrvatska se posljednjih godina suočava s ozbiljnim nedostatkom radne snage, što je rezultat masovnog iseljavanja, smanjenja nataliteta i starenja stanovništva. Kao odgovor na ovaj izazov, poslodavci sve više zapošljavaju inozemne radnike, posebice iz zemalja poput Bosne i Hercegovine, Srbije i Nepala. Međutim, integracija ovih radnika suočava se s brojnim izazovima, uključujući negativnu percepciju i nehumane radne uvjete. Ovaj članak analizira trenutnu situaciju, identificira glavne probleme te predlaže moguća rješenja.

Koji su uzroci manjka radne snage?

U posljednjih nekoliko godina, Hrvatska se suočava s ozbiljnim nedostatkom radne snage. Ovaj problem je rezultat brojnih faktora, uključujući masovno iseljavanje mladih u potrazi za boljim prilikama u inozemstvu, smanjenje nataliteta i starenje stanovništva. Ovi trendovi dovode do manjka radnika u ključnim sektorima poput građevinarstva, turizma i poljoprivrede. Poslodavci sve teže pronalaze kvalificirane radnike, što negativno utječe na produktivnost i konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Kako bi nadomjestili nedostatak domaće radne snage, sve više poslodavaca se okreće zapošljavanju inozemnih radnika.

Tko se i gdje zapošljava unutar Hrvatske?

Svjedoci smo svakodnevnog rasta inozemne radne snage u Hrvatskoj, kao i u Europi. Razlog rasta se pronalazi u velikom padu nataliteta unutar članica Europske unije, zbog kojeg se prognozira zapošljavanje preko 100 milijuna inozemnih radnika do 2050. godine (1). U 2023. godini, u Hrvatskoj je izdano 179,499 dozvola za boravak i rad. Najviše ih je izdano za radnike iz Bosne i Hercegovine (22,17%) i Srbije (13,93%), dok se na trećem mjestu nalazi Nepal (13,62%), koji bilježi najveći rast unutar proteklih godina. Većina radnika zapošljava se u građevini (39,95%), turizmu i ugostiteljstvu (26,59%), te industriji (13,93%) (2).

Zašto nas je strah Sherpe i Bahadura?

Nepalski radnici, kao najbrže rastuća skupina inozemne radne snage u Hrvatskoj, često se suočavaju s negativnim percepcijama medija i javnosti. Ove percepcije u velikoj mjeri proizlaze iz kulturoloških razlika i nerazumijevanja između lokalnog stanovništva i nepalskih radnika. Mediji često prikazuju Nepalce u negativnom svjetlu, naglašavajući njihovo grupno ponašanje, glasnu i gestikularnu komunikaciju te opsjednutost društvenim mrežama poput TikToka. Ovakvi prikazi dovode do osjećaja nelagode među lokalnim stanovništvom koje je naviklo na tiše i povučenije obrasce ponašanja u javnim prostorima.

Nepalski radnici često se doživljavaju kao "drugi" ili "stranci" koji ne dijele iste vrijednosti i običaje kao lokalno stanovništvo. Ovakva percepcija dodatno otežava integraciju nepalskih radnika u hrvatsko društvo i stvara barijere koje su često nepotrebne i temeljene na stereotipima. Negativne percepcije mogu se pripisati i nedostatku interakcije između lokalnog stanovništva i inozemnih radnika, što rezultira nepoznavanjem i nerazumijevanjem njihovih kulturoloških praksi i običaja. To dodatno komplicira integracijske procese i stvara društvene tenzije koje utječu na kvalitetu života nepalskih radnika.

Pored toga, negativna percepcija može biti pojačana i ekonomskim faktorima, gdje lokalno stanovništvo osjeća prijetnju od inozemne radne snage koja je spremna raditi za niže plaće. Ova ekonomska anksioznost često se manifestira kroz ksenofobične stavove i diskriminaciju, što dodatno otežava proces integracije. Sve ove čimbenike potrebno je adresirati kroz sustavne i dugoročne mjere koje će promovirati inkluzivnost i razumijevanje.

Rob ili zaposlenik?

Nepalski radnici u Hrvatskoj često se suočavaju s nehumanim radnim uvjetima i nedostatkom osnovnih ljudskih prava. Smještaj je jedan od ključnih problema. Nepalski radnici često su smješteni u prenatrpanim i neadekvatnim uvjetima, gdje desetak osoba dijeli jednu malu prostoriju. Takav smještaj ne zadovoljava osnovne standarde dostojanstva i privatnosti. Hrana koja im se osigurava također je često neadekvatna, s obrocima koji se svode na osnovne namirnice poput riže, što nije dovoljno za ispunjenje njihovih prehrambenih potreba.

Radni uvjeti također su problematični. Mnogi nepalski radnici rade smjene od 10 do 12 sati dnevno, uključujući državne praznike, vikende i blagdane, kako hrvatske, tako i njihove vlastite. Isplata minimalne plaće bez obzira na broj radnih sati, koji često prelazi 250 sati mjesečno, predstavlja oblik modernog robovlasništva. Većina nepalskih radnika zadužila se na više tisuća eura kako bi mogli doći raditi u Hrvatsku, i nemaju mogućnost odbijati poslove i nehumane uvjete zbog dugova koje trebaju platiti.

Nedostatak zaštite radničkih prava dodatno pogoršava situaciju. Nepalski radnici često nisu adekvatno informirani o svojim pravima niti imaju pristup pravnim resursima koji bi im omogućili zaštitu od eksploatacije. Poslodavci, svjesni njihove ranjive pozicije, često iskorištavaju ovu situaciju, što dovodi do daljnjeg kršenja njihovih prava.

Rješenja već postoje?

Mnoge naprednije europske zemlje naspram Hrvatske imaju mnogo bolje uređen sustav za strane radnike. Poput većine europskih zemalja koje propisuju minimalni broj kvadrata po osobi, potrebno je uvesti sličan model kako bi radnici imali smještaj dostojan ljudske osobe. Uvođenje kontrole radnih sati i isplata poštenih plaća smanjilo bi stopu izrabljivanja. Na taj način bi radnici bili motivirani i zadovoljni, što bi dugoročno koristilo i poslodavcima i cijelom gospodarstvu.

Ako želimo strane radnike koji će se prilagoditi našim običajima, služiti našim okvirima ponašanja i uklopiti se u naše društvo, prvenstveno je potrebna ljudskost s naše strane. Ut sementem feceris, ita metes – Kako posiješ, tako ćeš i žeti. Time što ćemo pokazati poštovanje i razumijevanje prema radnicima iz drugih kultura, možemo postići da se oni osjećaju prihvaćeno i motivirano da se prilagode i doprinesu našoj zajednici.

Uvođenje edukativnih programa o kulturi i običajima Hrvatske za strane radnike moglo bi pomoći u smanjenju kulturoloških nesporazuma i povećanju međusobnog razumijevanja. Također, edukacija domaćeg stanovništva o prednostima i izazovima koje donosi integracija stranih radnika mogla bi smanjiti predrasude i negativne percepcije.

Edukativni programi mogu uključivati tečajeve jezika, radionice o lokalnim običajima i zakonima te kulturne događaje koji bi promovirali međusobno razumijevanje i poštovanje. Ovi programi ne samo da bi olakšali prilagodbu stranih radnika, već bi također pomogli lokalnom stanovništvu da shvati i cijeni raznolikost koju strani radnici donose.

Za kraj, bitno je naglasiti da humani uvjeti rada, pravedna plaća i dostojanstven smještaj nisu samo pitanje ljudskih prava, već i temelji za održiv ekonomski rast i društveni napredak. Poštivanje tih principa omogućit će Hrvatskoj da ostane atraktivna destinacija za strane radnike, što je ključno za rješavanje problema nedostatka radne snage i za daljnji razvoj zemlje.

Integracija stranih radnika u hrvatsko društvo nije jednostavan proces, ali je nužan za ekonomski i društveni napredak. Ključ uspjeha leži u međusobnom razumijevanju, poštovanju i spremnosti na prilagodbu s obje strane. Kroz odgovorne politike i edukaciju, Hrvatska može postati primjer uspješne integracije stranih radnika, što će dugoročno doprinijeti boljoj kvaliteti života za sve njene građane.

Reference: