Industrija turizma ostvaruje 10% globalnog BDP-a i zapošljava 320 milijuna ljudi. Iako je jako teško točno procijeniti koliki zapravo utjecaj cjelokupna industrija turizma ima na emisije ugljika obzirom da ti izračuni nastoje uključiti ne samo komponentu transporta već i sve popratne aktivnosti koje proizlaze iz turističke djelatnosti, a ostavljaju svoj ugljični otisak, poput usluga smještaja, proizvoda kao što su hrana, suveniri, itd., i potrošene energije, trenutno se procjenjuje da je industrija turizma odgovorna za 8% sveukupne globalne emisije ugljika (A Recent Study Puts the Industry’s Impact at 8% of Global Carbon Emissions, 2024).
Važnost usvajanja novih naprednijih obrazaca poslovanja u industriji turizma ogleda se i u opstanku same industrije turizma koja bez obzira na svoj rast postaje sve ugroženija sve učestalijom pojavom velikih klimatskih katastrofa poput požara, poplava, suša, oluja, velikih vrućina i porasta razine mora. Opće smanjivanje emisija ugljika tj. ublažavanje negativnih utjecaja na okoliš bi ujedno predstavljalo i korak naprijed prema stvaranju preduvjeta za podržavanje vlastitog ekonomskog opstanka.
Unatoč izraženom padu tijekom pandemije Covida-19, industrija turizma bilježi kontinuirani rast, a predviđanja su da će se taj rast nastaviti i dulje od narednog desetljeća. To će dovesti do jačanja palete problema koji su već snažno prisutni, a proizlaze iz prekomjernog turizma. Kako bi se isti uspješno svladali i kako bi ostvarili održive turističke prakse te dostigli “net zero goals”, nužno je poduzeti različite mjere od strane svih uključenih dionika.
Jedan od načina na koji bi se moglo utjecati na pojavu prekomjernog turizma odnosno rasta u potražnji je povećanjem cijena svih usluga i proizvoda koji obilježavaju turističke djelatnosti. Mjere ovog karaktera bi također doprinijele u osiguranju potpore turističkog sektora lokalnoj dobrobiti u pogledu očuvanja prava zajednica i njihovog kulturnog identiteta. Kao aktualni primjer uključivog upravljanja i angažmana zajednice u planiranju turizmom je Venecija koja naplaćuje ulazak u grad 5 eura svakome iznad 14 godina, a karte se moraju unaprijed rezervirati i kupiti. Veneciju godišnje posjećuje 20 milijuna ljudi, dok dnevno kroz grad nerijetko prođe dvostruko više turista u odnosu na broj ukupnog stanovništva. Prekomjerni turizam mogao bi se obuzdati i kroz smanjenje ponude, u ovom slučaju smještajnog kapaciteta, začetak takvih praksi može se vidjeti u Barceloni, u kojoj se počinju stavljati zabrane na dozvole za izgradnju hotela. U Hrvatskoj se kao najizloženiji posljedicama prekomjernog turizma ističe Dubrovnik, čiji stanovnici naglašavaju neodrživost trenutnog pristupa turizmu, a koji već i sami primjenjuju mjere ovog tipa, u obliku naplaćivanja ulaznica za posjet javnim znamenitostima. Ove i slične mjere nailaze na negativne reakcije turista obzirom da ga iste čine sve manje dostupnim sve većem broju ljudi. One također dovode u pitanje svoju svrhovitost ako polazimo od toga da je jedna od glavnih motivacija brige o okolišu, u ovom kontekstu, stvaranje preduvjeta za buduće generacije za mogućnost iskustva putovanja. U Hrvatskoj konkretno, dolazi do negativnih reakcija domaćeg stanovništva koje ističe kako ove mjere de facto stavljaju strane turiste, odnosne one koji u Hrvatskoj imaju veću kupovnu moć, u poziciju prednosti.
Također, neke mjere koje ne zahtijevaju velika ili ikakva inicijalna ulaganja i nisu potrebite prethodne infrastrukture, a imale bi pozitivan utjecaj, i čijem promoviranju će se posvetiti veliki dionici su poticanje regionalnog putovanja i noćenja u manjim apartmanima u odnosu na gradnju velikih hotela.
Jedna od glavnih industrija po pitanju zagađivanja okoliša unutar industrije turizma je avionska industrija u kojoj se kao glavne inovacije predviđaju električni odnosno hibridni avioni koji bi u doglednoj budućnosti trebali biti funkcionalni u vidu kraćih letova, i SAF (sustainable aviation fuel) koje se proizvodi od hrane, naftnog otpada i biomase. SAF se za sada koristi samo kao “dopuna” kerozinu u letovima. Također, industrije kojima je prijeko potrebna promjena su i brodarska industrija, kao i građevinska, koje bi trebale proći kroz reviziju propisa.
Jedan od glavnih katalizatora svih ovih promjena je naravno tehnologija. Primjena tehnologije ne može potpuno neutralizirati negativne posljedice turizma ili prekomjernog turizma, ali bi trebala kompenzirati razliku u rastu industrije turizma. Osim u avionskoj, brodarskoj ili građevinskoj industriji, ona se može primjenjivati i na puno manjim razinama, npr. u hotelima se tehnologija implementira u tuševe koji reguliraju potrošnju vode, ili mjere količinu potrebne hrane kako bi se smanjilo bacanje hrane.
Standardi postavljeni od strane svake pojedine države mogu igrati presudnu ulogu s obzirom da iste firme imaju različite prakse u različitim državama. Jedan od najpopularnijih primjera je jednokratna plastika odnosno konkretno plastične slamke čija proizvodnja i uporaba su i dalje dozvoljene u SAD-u dok u EU-u nisu. Također, jedan od trenutno najaktualnijih primjera dolazi iz avionske industrije; aviokompanijama su zbog velikog zagađenja okoliša nametnuti posebni porezi, karakteristični samo za njih. Kontraproduktivno je aviokompanijama postavljati očekivanja u pogledu inovacija u smjeru održivosti dok im se istovremeno nameću novi porezi. Ako bi bilo smislenije, a bilo bi, da se ta sredstva ulože u istraživanje i razvoj, potencijalna mjera bi bila uspostavljanje “umjetnog” poreza koji bi u konačnici bio prenamijenjen i zapravo bi predstavljao obvezna sredstva za ulaganje u istraživanje i razvoj.
Pozitivna stvar je što potrošači imaju sve razvijeniju svijest o važnosti očuvanja okoliša. Barem naizgled. Međutim izgleda da u praksi ipak dolazi do ogromnog nasrazmjera između toga kako se potrošači izjašnjavaju i kako se zapravo ponašaju. Carsten Spohr je na The Global Sustainable Tourism Council (GSTC) 2024 komentirao kako različita bio i zelena goriva koštaju 3 do 5 puta više od fosilnih, a putnici prilikom kupnje avionske karte imaju opciju platiti dodatak na originalnu cijenu koji se odnosi na uporabu bio i zelenih goriva. U prosjeku se manje od njih 0,01% odluči za ovu opciju.
Dakle, samo zajedničkom suradnjom i transparentnom komunikacijom među svim interesnim skupinama, u obliku relevantnih propisa, ulaganjima u istraživanja, primjenom novih alata i individualnom odgovornošću je “net zero” turizam zapravo ostvariv, a to je jedini način na koji vam sljedeće putovanje neće biti i posljednje.
Literatura
A recent study puts the industry’s impact at 8% of global carbon emissions. (2024, January 13). World Economic Forum. https://www.weforum.org/agenda/2024/01/travel-tourism-industry-net-zero/
Khatib AN. Climate Change and Travel: Harmonizing to Abate Impact. Curr Infect Dis Rep. 2023;25(4):77-85. doi: 10.1007/s11908-023-00799-4. Epub 2023 Mar 1.PMID:36987459; PMCID: PMC9975868.
