Hrvatska Wikipedija ima vrlo zanimljivu definiciju investiranja: to je “akumulacija u sadašnjosti s nadom dobitka u budućnosti.ˮ Ono što ova definicija eleganto zahvaća jest da je investiranje fundamentalno trgovina s budućnošću: odričete se nečega u sadašnjosti u zamjenu za moguću nagradu u budućnosti. Prema ovoj definiciji, gotovo svaka odluka koju donesete može se smatrati investicijskom odlukom — i takvim razmišljanjem možemo doći do zanimljivih zaključaka.
Razmislite, na primjer, hoćete li vrijeme provesti skrolajući Reelse ili učeći za ispit. Te se odluke razlikuju po svom, možemo reći, dospijeću: prva vam pruža trenutačno zadovoljstvo (ako se to uopće može nazvati zadovoljstvom), dok druga donosi potencijalne nagrade u budućnosti, poput dobre ocjene koja vas može približiti željenoj karijeri. Kako bi izgledao proces kojim bi došli do odluke?
Prvo morate odvagnuti koliko vam je važnija sadašnjost u odnosu na budućnost. Ako se odlučite za učenje, odričete se svih primamljivih stvari koje biste sada mogli raditi – to je oportunitetni trošak.
Zatim treba uzeti u obzir neizvjesnost buduće nagrade. Čak i ako marljivo učite, postoji mogućnost da zbog nesretnih okolnosti ne uspijete pokazati stečeno znanje na dan ispita. Ili da, i ako dobijete dobru ocjenu, od nje na koncu nemate značajne koristi.
Vjerovali ili ne, ista ova pitanja si, figurativno govoreći, investitori postavljaju kada određuju kamatne stope za različita dospijeća, tvoreći tako krivulju prinosa. O tome sam pisao u prethodnom članku.)
Iako se preferencije ljudi u takvim odlukama mogu razlikovati, za svakog pojedinca one uglavnom ostaju stabilne kroz vrijeme i različite kontekste. Zbog toga vjerujem da se svaka osoba može smjestiti na matricu prema tome kako rangira na ove dvije dimenzije. U tom smislu možemo razlikovati četiri različita arhetipa, od kojih je svaki smješten u jedan kvadrant matrice: The Sensation Seeker, The Great Spender, The Climber i The Jumper.
Sensation Seeker daje prednost sadašnjosti u odnosu na budućnost i spreman je zamijeniti je za trenutnu gratifikaciju. Kockari su dobar primjer – oni mijenjaju sigurnost za neizvjesnost u kratkom roku.
Great Spender preferira sigurnost, ali samo ako je ostvariva sada. U financijskoj sferi, većinu raspoloživog dohotka troši na trenutne užitke.
Climber je usmjeren na budućnost, ali je oprezan. Radije ulaže uz minimalan rizik, pa štedi putem štednih računa s niskim prinosima ili putem državnih obveznica. U profesionalnoj sferi, on izbjegava rizične pothvate i više voli postepeno napredovati unutar korporativne hijerarhije.
Jumper je posebna kategorija. On razmišlja dugoročno i ne boji se preuzeti velike rizike. Među njima nalazimo velike političare, znanstvenike, poduzetnike i umjetnike koji su pokretači tehnološkog i kulturnog napretka.
Koji je pristup ispravan u konačnici je filozofsko pitanje, u koje ovdje neću ulaziti dublje.
Različite filozofske škole nude različita viđenja ove teme. Hedonisti tvrde da su sva iskustva prolazna i jednako vrijedna; budućnost i prošlost su jednako bezvrijedni. S druge strane, judeo-kršćanska tradicija promiče koncept žrtve, koja po svojoj prirodi implicira fokus na dulji rok. Nietzsche ide još korak dalje, zagovarajući da život treba u potpunosti posvetiti težnji za veličinom.)
U zapadnim kulturama ljudi s dugoročnom perspektivom često su cijenjeni i uspješni. Ipak, kada je u pitanju druga dimenzija, odnos prema riziku, postoje razlike i među zemljama Zapada. Na primjer, američku kulturu vidim kao bližu arhetipu Jumpera, dok europska kultura više odgovara mentalitetu Climbera.
Na kraju krajeva, način na koji upravljamo svojim odlukama stvar je osobnog izbora. Cilj ovog teksta bio je skrenuti pažnju na to da je svaka odluka — koliko god mala bila — investicijska odluka, i na taj način ju treba evaluirati. I dok su preferencije i ciljevi subjektivni, nije nužno slučaj da je to dvoje međusobno usklađeno.
